Tagovi:  roman, ljubavna priča, beskrajni, vijak
U jedan neizgovoren grad, pred kraj devetnaestog veka, stiže iz Pijemonta Đo Manjasko, ćutljiv čovek, čovek vijaka i eksera, gospodar veza i spojeva, užarskih čvorova i zavrtanja.
Srca različitog, zaljubljuje se u ćerku svog poslodavca jer je u životu, kao kod vijaka i brava, uvek ista priča: muško i žensko. Kada se ona razodeva za njega – jedini čin strasti koji će živeti u sećanju i u snu – čak i beli dugmići njenog steznika izgledaju mu kao zakivci tela, patent zatvarači od vrpci, beskrajni poput železnice koju će kasnije graditi u Južnoj Americi, slični seti koju će uvek nositi u sebi.
Ernesto Franko:
Rođen je u Đenovi, 1956. godine. Urednik je izdavačke kuće Giulio Einaudi Editore. Predavao je na univerzitetima u Đenovi i Sijeni. Sarađuje sa nekoliko dnevnih novina i časopisa. Autor je eseja o hispanoameričkim književnicima, među kojima su Hulio Kortasar, Huan Rulfo, Oktavio Pas, Horhe Luis Borhes, Alvaro Mutis, Mario Vargas Ljosa.
ISBN: 86-7102-246-3
Težina knjige: 275.00
Dimenzije knjige: 19,5 x 12,5
Broj strana: 73
Povez: Tvrdi povez s omotnicom
Pismo: latinica
Likovni urednik: Dragana Atanasović
Likovno rešenje korica: Svetlana Volic
Elizabet Vasiljević:
Diplomirala je italijanski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Prevodilac je brojnih naslova sa italijanskog na srpski jezik, među kojima se izdvajaju: Ostrvo dana pređašnjeg, Umberto Eko (Plato, 1995), Nezaboravak, Suzana Tamaro (Clio, 1996), Spisi o moralu, Umberto Eko (Paideia, 1998), Slapovi zaborava, Fabricio Rondolino (Clio, 1999), Potonuli i spaseni, Primo Levi (Clio, 2001), Crni anđeo, Antonio Tabuki (Rad, 2002), Televizija ide u rat, Enio Remondino (Clio, 2002), Svakim časom sve je manje vremena, Antonio Tabuki (zajedno sa Anom Srbinović, Plato, 2003), Zar je to čovek, Primo Levi (Paideia, 2005), Beskrajni vijak, Ernesto Franko (Clio, 2006), Kosmikomike, stare i nove, Italo Kalvino (zajedno sa Anom Srbinović, Paideia, 2008). Dobitnica je više nagrada za svoje prevode: „Miloš N. Đurić“ (1995), Italijanska nacionalna nagrada za prevođenje (2001) Ministarstva kulture Republike Italije i Odlikovanje Predsednika Republike Italije (2003) za poseban doprinos u prevođenju italijanske književnosti i građenju kulturnih veza između Srbije i Italije.
Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Živi i radi u Beogradu.