Knjiga „Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“, autora Miroljuba Radojkovića, Branimira Stojkovića i Aleksandra Vranješa propituje utjecaj novih medija, prvenstveno Interneta, na transformaciju klasičnih struktura (oblika, procesa, subjekata, sadržaja, efekata) međunarodnog komuniciranja u novi oblik koji nazivaju globalnim komuniciranjem u kojem priliku, pored država i različitih društvenih, nacionalnih i nadnacionalnih struktura, dobijaju pojedinci, odnosno građani. 

U tom smislu kao ključne predikative globalnog komuniciranja uzimaju: povećanje broja komunikatora,  ograničavanje uloge i moći države, odnosno sličnih klasičnih centara društvene i komunikaicjske moći u globalnim komunikacijskim tokovima, kosmopolitske poruke u funkciji izgradnje kosmopolitskog identiteta i kosmopolitske demokracije zasnovane na univerzalnim demokratskim pricipima i univerzalnim ljudskim temama i idealima, prelivanje komunikacija izvan teritorija nacionalnih država.

U osam poglavlja, na 179 strana teksta autori, koristeći se recentnim teorijskim i statističkim izvorima i svojevrsnim studijama slučaja testiraju polaznu pretpostavku da bi globalno komuniciranje zasnovano na arhitekturi Weba 2.0, sa teorijski neograničenim pristupom ulaznim i izlaznim tokovima informacija trebalo u konačnici rezultirati globalnom kulturom.

Mada u uvodu kažu  da promovišu tu tezu, u samoj raspravi, autori, veoma objektivno, metodološki korektno i otvoreno za različita stajališta analiziraju aktuelno stanje globalnog sistema javnog komuniciranja. To im omogućava da iskorače iz područja veoma moderne apologije Intereneta i novih medija, koja je zasnovana na idealističkom  fantaziranju o društvenoj zajednici zasnovanoj na  mitologiji Intereneta, i idealiziranju tehničkih potencijala interneta i digitalnih medija u uspostavljanju globalne humane demokratske ljudske zajednice.

Očigledno privrženi ideji univerzalnih, kosmopolitiskih ljudskih vrijednosti,  pa i i ideji međunarodnog komuniciranja u funkciji boljeg uzajamnog razumijevanja i suradnje nacija  i država, autori neumoljivo seciraju objektivnu stvarnost: normativne aspekte, institucionalnu strukturu moći i prirodu dominantnih političkih i ekonomskih procesa da bi otkrili i razjasnili  kako se sistem međunarodnog komuniciranja, tehnološki zasnovan na Internetu, Webu 2.0 i konvergenciji digitalnih medija vraća u početno stanje propagandnih sistema u funkciji očuvanja postojeće strukture globalne ekonomske, političke i komunikacijske moći.

Razmatranje geneze međunarodnog komuniciranja pokazalo je da pojmovna denominacija informacijskog u digitalni jaz suštinski ne označava neku novu realnost suštinski različitu od realnosti koju su nesvrstani i Unesco svojevremeno pokušavali promijeniti zalažući se za novi informacijski poredak. Autori su došli do zaključka da novi mediji nisu uspjeli premostiti naslijeđeni komunikacijski jaz između visoko razvijenih država – subjekata međunarodne zajednice i  zemalja u razvoju, odnosno nerazvijenih i da do toga neće ni doći ukoliko ne dođe do strukturnih promjena na globalnom nivou. U empiriji  kako na globalnom tako i na nacionalnom nivou iznevjerena su očekivanja  od Interneta i u vezi sa internetom; pokazalo se da nije toliko inkluzivan kao što se vjerovalo da će biti,  pokazalo se da korišćenje Interneta nije besplatno kao i da je sve češće kontroliran, i to ne samo u društvima sa oskudnim demokracijama  već i u Americi.
Autori zaključuju da nismo blizu čak ni obrisima  nekog funkcionalnog oblika globalne kulture koja  bi se trebala očekivati  kao efekat kosmopolitske komunikacije. Nacionalni identiteti su još uvijek otporni na vrijednosnu nivelaciju koja prati globalno umrežavanje pojedinaca. Pravo pitanje je da li uopće i možemo govoriti i kosmopolitskoj komunikaciji, jer u stvarnosti ne samo da sve više država, na neki način nastoji povratiti svoj suverenitet  nad pripadajućom sajber sferom, već i da se većina komunikacija između umreženih pojedinaca odvija unutar kruga  realnih poznanika i prijatelja.

„Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“ je interesantna, aktuelna i informativna knjiga koja  će doprinijeti razvoju najmanje dvije naučne discipline: međunarodnog komuniciranja i komunikologije novih medija. Možemo je čitati iz više perspektiva:

  • kao studenti u njoj ćemo naći mnoštvo sistematizovanih i reinterpretiranih  informacija o genezi, strukturi, procesima, funkcioniranju i prirodi  međunarodnog komuniciranja uopće, ali i veoma iscrpne prikaze recentnih tema, naučnih problema i teorija sociologije novih medija.
  • Istraživači će,  u ovoj knjizi nači mnoštvo poticaja za za pokretanje vlastitih istraživanja. Veliki broj uopštavanja, ocjena, stavova, hipoteza, statistika, sadržanih u knjizi izazivaju nas na postavljanje pitanja: da li je to baš tako? i kako bismo to mogli provjeriti? U tom smislu knjiga ima veliki heuristički potencijal.
  • Čitatelji, koji se ne  susreću  prvi put sa ovom temom naći će mnoštvo priključaka za intertekstualno povezivanje  sa  razmatranjima Čomskog, Hermana, MekČesnija, Habermasa i drugih, koji su, svako na svoj način, veoma kritični naspram instrumentalizacije  modernih komunikacijskih infrastruktura u funkciji globalnog pohoda  neoliberalne ideologije i hedonističke filozofije i iznevjeravanja početnih očekivanja.

Upravo je to još jedan mogući način čitanja ove  knjige. Ona dolazi kao otrežnjenje od idealističkih, intelektualističkih očekivanja i pretjerivanja, zasnovanih na glorifikaciji tehničkih mogućnosti digitalnog koda, koja evo već dvije decenije  prate Internet. Autori nas spuštaju na zemlju, na kojoj još uvijek bijesni sukob ekonomskih interesa, vrijednosnih sistema, političkih i ideoloških orjentacija, kulturnih identiteta koji se prelama u nacionalnim i internacionalnim komunikacijskim strukturama i konačno

  • Knjigu je interesantno čitati i iz perpsektive europske medijske politike i kulture čija je normativna arhitektura faktički trenutno jedini konkretan slučaj, u globalnim razmjerama, dobrovoljnog samokonstituiranja nadnacionalne komunikacijske zajednice u traganju za operativnim rješenjima  politike jedinstva raziličitosti.

Upravo ovo mnoštvo mogućnosti čitanja  daje pravu vrijednost knjizi koju danas predstavljamo. Ja je iskreno preporučujem.
 

Najil Kurtić

Tuzla, 31. 03. 2015. 


Vezane knjige:
MEĐUNARODNO KOMUNICIRANJE U INFORMACIONOM DRUŠTVU
Vaš komentar (sva polja su obavezna, vaša e-mail adresa neće biti vidljiva na sajtu)
CAPTCHA Image
Naši partneri
Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu Narodno pozoriste RS Beogradsko dramsko pozorište Bitef teatar Nova iskra Muzej Republike Srpske Akademija umetnosti Muzejsko duštvo Srbije Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske