--» ars   --» biblioteke   --» home   
   







    Ronald Harvud: Istorija pozorišta, 1998.
     Preveo sa engleskog Đorđe Krivokapić.
Likovna oprema Nikola Kostandinović.
F 13 x 20. S 490. Tvrdi povez. Latinica.

Autor:  

RONALD HARVUD rođen je 1934. godine u Keptaunu u Južnoj Africi. Zbog mladalačke opčinjenosti teatrom, njegove umetničke sklonosti prvi put su se aktivno ispoljile kroz glumačke ambicije. Zbog njih je Harvud u sedamnaestoj godini napustio Južnu Afriku da bi upisao Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti u Londonu. Drame Garderober (1980), zatim Na čijoj strani (1993) i Majstor (1996) nude veliki deo odgovora na pitanje kako je i zašto odličan prozni pisac Ronald Harvud dospeo u senku vrhunskog dramskog stvaraoca Ronalda Harvuda (njegov roman Dom iz 1993. godine prevedena je na srpski jezik u Nolitovom izdanju). Samo je iz pera jednog takvog pisca mogla da nastane iscrpna i krajnje zanimljiva Istorija pozorišta.

Drama Garderober bila je na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Na čijoj strani – Ateljea 212, a Majstor – Narodnog pozorišta u Beogradu.

Knjiga:

Istorija pozorišta Ronalda Harvuda je deo velikog projekta koji je, osim pisanja knjige obuhvatio i realizaciju televizijske (BBC i Time-Life Inc.) serije na istu temu. Knjiga je imala namenu da upotpuni seriju, a obe su započete istovremeno, početkom 1976. godine.

Tema serije, a i ove knjige, jeste da dramu predstavi kao vanvremensku: bez obzira kada je ona prvobitno stvorena, svaka nova generacija ponovo je vraća u život. Onog trenutka kada neku dramu izvode živi glumci pred živom publikom, ona postaje savremeni doživljaj. Ako živi, ona živi u sadašnjosti, ne u prošlosti. Ono što je važno u pozorištu to je puls života, imaginativni naboj koji se može stvoriti kada se glumci i publika spoje.

Knjiga obuhvata period koji doseže do početaka pozorišta, pa do današnjih dana (Atina, V vek pre n.e. – XX vek). Ona pokušava da prati način na koji je pozorište opstalo kao živa tradicija tako što je stalno dokazivalo sopstvenu neophodnost, menjajući se u zavisnosti od životnih šema, često utičući na njihov oblik i boju. Pozorište uspeva da žonglira s dva naizgled suprotna kvaliteta, i da ih oba održi u vazduhu. Pozorište zavisi od činjenice da je ono jedna efemerna umetnost stila i izvođenja, a ipak isto tako mora da bude, i uvek je i bilo, moćna snaga u društvu i arena u kojoj su ljudi u stanju da istražuju sebe kao i svet u kome žive.

   
 
biblioteke | časopisi | CD serija | novosti | kupovina | forum čitalaca | pretraživanje

Copyright © CLIO